U razdoblju od 1992. do 1995. jedan dio željezničara je demobiliziran i vraća se na svoja radna mjesta, a jedan dio ostaje u pričuvnim brigadama i domobranskim pukovnijama HV-a. Kao pripadnici tih postrojbi, obučavaju se i pripremaju za konačno oslobođenje hrvatskog teritorija od srpskih agresora .Mali dio učestvuje u akciji Bljesak, dok kulminacija oslobađanja dostiže 01. kolovoza 1995. sa akcijom Oluja. Početkom Oluje vrši se mobilizacija, željezničari osječkog područja rado se odazivaju pozivu i oblače uniforme hrvatskih brigada koje su imale zadatak obraniti Osijek i Slavoniju od mogućeg protunapada srpskog agresora. Potpisivanjem Daytoskog sporazuma i pristankom Srba na mirnu intergraciju okupiranih dijelova Slavonije i Baranje završava i ratni put željezničara.